Turizam na udaru korona-bure

Bez obzira što pandemija koronavirusa već nekoliko mjeseci pritišće čitav svijet i uništava svjetsko gospodarstvo i brojno pučanstvo – ta posebna vrsta nevolje posebno se okomila na velike i poznate turističke centre, ali i na velik broj malih turističkih odredišta. Korona zapravo ruši cjelokupnu konstrukciju turističke usluge, počevši od putovanja pa do aktivnog odmora i zabave. No ipak, potreba za izvornom turističkom dokolicom u svrhu opuštanja, osvježenja, oporavka i kulturnog uzdizanja neće i ne smije potonuti.

Prvi val korone izazvao je u svijetu velike ljudske žrtve. Prema informaciji Križnog stožera civilne zaštite RH, do 30. lipnja broj laboratorijski potvrđenih oboljelih od bolesti COVID-19 na globalnoj razini iznosio je deset milijuna osoba, a umrlih 505.295 tisuća. Na razini Europe ukupno zaraženih je 1.556.709 osoba, a umrlih 176.800 (EU/EEA i UK – izvor ECDC). Hrvatska je zahvaljujući pravovremenom i solidno pripremljenu programu zaštite relativno dobro prošla u odnosu na susjedne i druge europske zemlje.

Da bi turizam u našim odredištima u ovoj i ovako poljuljanoj turističkoj sezoni koliko-toliko opstao, potrebno je ne posustati, nego se sjetiti i onih dana kad se i u izrazito skromnim uvjetima poslovanja itekako na svakom koraku osjećala čista i zdrava gostoljubiva autentična atmosfera koja je, uz fascinantno lijep krajolik te divno more i obalu, neodoljivo privlačila svakoga turističkog posjetitelja.

Izgradnja održiva modela turizma

U lipnju ove godine u Hrvatsku je došlo 892 tisuće turista, što je tek trećina turističkog prometa ostvarena u istom razdoblju lanjske godine. Na godišnjoj razini procjenjuje se da će biti moguće ostvariti tek dio lanjskog broja dolazaka i turističkih noćenja.

Danas je na određen način došlo do toga da se ne preporučuju bliski susreti domaćina i gosta, što je razumljivo s obzirom na potrebu suzbijanja opasnih dodirnih infekcija. Prema tome, proklamiranom mjerom da se svakako drži fizička distanca ljudi u hotelu, na plaži, na izletu i raznim drugim turističkim lokacijama, svjesno se išlo za tim da se sa što manje rizika ipak omogući stvaranje uvjeta za normalno ponašanje posjetitelja i domaćeg stanovništva. Isto tako, u ovome neobičnom vremenu potrebno je razmišljati i o tome da u turističkom životu ima mjesta za duhovni rast.

Ovogodišnja poljuljana sezona prilika je za novo promišljanje hrvatskoga turizma / Snimio  Grgo Jelavić / PIXSELL

Uspješni program turistifikacije dakako zahtijeva naročitu brigu o očuvanju svih onih prirodnih i kulturnih dobara koja pružaju osebujan, neponovljiv doživljaj ljepote i zanimljivosti.

U sadašnjem povijesnom trenutku nužno je sagledati novonastalu situaciju i opasnosti za hrvatski turizam; izazov je prije svega izgraditi održiv model rasta koji, na makrorazini, počiva na povezivanju turizma i drugih komplementarnih djelatnosti.

Korona je mnoge osvijestila da nije mudro razvijati turizam kao monokulturnu djelatnost; isto tako, Hrvatska kao izrazita turistička zemlja ne bi smjela zanemarivati razvoj domaćeg turizma. S druge strane, s obzirom na očekivane promjene u području turističke potražnje, posebnu pozornost trebat će posvetiti projektiranju uvjeta za provođenje novog tipa izvandomicilne turističke dokolice, u kojoj je moguće razlikovati ono što je dobro i ono što nije dobro. U svakom slučaju, turizam koji u dobroj mjeri živi od naslijeđenih prirodnih i kulturnih dobara ne smije se pretvoriti u čimbenika devastacije dragocjenih danih vrijednosti.

Koncept rasta i razvoja hrvatskog turizma uglavnom je bio okrenut kratkoročnim ciljevima koji toleriraju stihiju u izgradnji potrebnih turističkih prihvatnih uvjeta. Posljedice takve nedomišljene razvojne politike najčešće se ogledaju u vrlo nepovoljnoj strukturi izgrađenih smještajnih kapaciteta, odnosno u izrazito sezonskoj koncentraciji turizma u mnogim turističkim sredinama.  U vezi s tim valja reći da uniformirani oblici masovnog turizma pogoduju širenju koronavirusa.

Osim toga, u uvjetima spontanog i nekontroliranoga razvoja turizma gubi se odgovornost prema prostoru, pa se uz ekonomske i socijalne probleme javljaju i dodatni specifični problemi prostornog uređenja. Upravo zbog nedostatka strategije prostornoga razvoja, u nizu naših turističkih odredišta prevladala je difuzna turistička okupacija i urbanizacija velikih i vrijednih dijelova obalnog prostora. Prostorno planiranje očigledno je izgubilo na značenju, i to ponajprije zbog toga što je prevagnuo segment nekretninskog profiterskog turizma popraćen i drugim negativnim pojavama koje ukazuju na činjenicu da nerijetko sami sebi znamo stvarati štete i komplikacije.

Sačuvati autentične krajobraze

U nizu naših naselja iznimne privlačnosti nova izgradnja najčešće nije usklađena s pejzažom i tradicijskom graditeljskom strukturom. Da bi se eliminirale opasnosti od daljega narušavanja integriteta obalnih i otočnih mjesta, prijeko je potrebno reafirmirati etička načela struke i poštovati zadane granice nosivog kapaciteta kako neprimjerena turistička gustoća ne bi dovela u pitanje temeljnu kvalitetu turističkoga boravka.

Za zemlju tradicionalne kulture kao što je Hrvatska iznimno je važno da uz pomoć vlastitih potencijala stvara vlastiti model rasta, s orijentacijom na znanje i osposobljavanje ljudi za dobrobit pojedinca i društva, i to onog društva koje može prosperirati u konkurentskom okružju. Međutim, nedostatak oslonca na vlastite kulturne korijene umanjuje potencijal vlastita identiteta. U tom pogledu još se susrećemo s brojnim problemima kao što je posljedica postojanja sputane svijesti o sebi, kao i nedostatka kompetencije, profesionalizma i kreativnoga duha. U strategiji otvaranja i komuniciranja prema vanjskome svijetu, u obrani autentičnosti i dobrobiti turističkoga gospodarstva, važni su odlučnost, samopouzdanje i oslonac na vlastite snage – u tome nas nitko ne može zamijeniti.

Da bi hrvatski turizam stalno napredovao u zadovoljavanju zahtjeva za visokom kvalitetom i novim stilovima življenja, potrebno je razvijati sustav usluga utemeljen na cjelovitom programskom osmišljavanju turističkog boravka, koji, dakako, uključuje zaštitne epidemiološke mjere i dinamički razvitak osebujnih kulturnih i zdravstveno-rekreativnih programa.

Za naše hrvatske prilike najprikladniji okvir i oblik organizacije za kreiranje proizvoda „zdrav odmor i rekreacija na turistički način“ su oni nositelji kompleksne turističke ponude koji se pojavljuju kao eminentni gospodarski turistički subjekti jer su sposobni kreirati, nuditi i plasirati atraktivne turističke proizvode za opuštanje, oporavak i povratak duha.

Zdravlje je ne samo najstariji nego i trajno najjači motiv turističkih kretanja. Upravo su resursi zdravlja, ugode i privlačnosti, kao kumulativna vrijednost, velika hrvatska razvojna i komparativna prednost. Stoga je strateški sasvim razborito i prihvatljivo stajalište da se politika razvoja hrvatskoga turističkog proizvoda dominantno usmjerava prema visokovrijednim uslugama za oporavak, poboljšanje i unapređenje tjelesnog i emocionalnog zdravlja.

Hrvatska nedvojbeno posjeduje prvorazredni turistički „prirodni kapital“, ali zaostaje u razvijenom upravljanju, što ograničava mogući napredak u razvoju turističke ponude. U svakom slučaju, turistička se izgradnja ne bi smjela provoditi na štetu prirodnih ljepota kao i onih autentičnih elemenata koji povećavaju turističku privlačnu snagu konkretne turističke sredine. Strategija razvoja turizma mora težiti uravnoteženu razvoju i voditi računa o tome da devastacija prirode nema samo teške estetske posljedice, nego još teže ekonomske i ekološke, pa i moralne posljedice.

Ipak, došlo je vrijeme da napokon svi budemo ponosni na naše iznimne prirodne vrijednosti i tradicijsku kulturu. Stoga je potrebno nastojati da oprezno, odgovorno i dalekovidnom vizijom gospodarimo i čuvamo resursnu osnovicu turizma kako Lijepa naša ne bi postala bezličnom i nedovoljno zanimljivom turističkom destinacijom, nego magnetom za brojne poklonike zdrava života, lijepe prirode i bogate kulture.

U novoj razvojnoj orijentaciji očito treba voditi računa o tome da je turizam tipičan fenomen modernog društva, a i same civilizacije – očituje se kao neizravna posljedica svih nastalih promjena i postignuća (ali i padova), koji obilježavaju ukupna ekonomska, duhovna i društvena kretanja u svjetskim razmjerima.